Još jedan seminar , još jedno traganje za modelima.
U glavi mi se smenjuju slike kosa.
Blinkaju mi kao fleševi na nekom tiktok filteru.
Koliko majki , sestara , žena , ćerki koje nam prolaze kroz salone.
Taman za još jednu priču…
Priča počinje kasnih devedesetih i početkom dvehiljaditih godina.
Iščezava vek,a i jedna epoha.
Baš tada nekako sa mojim već konstantnim i svesnim dolaskom u salon iščezavala su ona tradicionalna druženja frizera u „Jugi“ i počela su neka drugačija drugovanja.
Sajam.
Za frizersku struku ne posebno relevantan, više popularizovan kod širokih narodnih masa.
Izgubio se čar esnafa i najavio neokapitalistički trend u kome sad već živimo.
Meni bitan , jer moj prvi javni rad bio je isfrizirati trogodišnju devojčicu za takmičenje „Naj Loknica“.
Na njene“Kića iz Popaja“ šiške navih tri , četiri viklera za hladnu ondulaciju , povezah sa ono nešto lokni oko ušiju i vrata i dobi beba prvu nagradu.
Deset godina kasnije.
Držim prvi seminar.
Iz ove perspektive, nemam pojma šta me čeka i koliko ne znam.
Mali brend , a ja bitna kao da nastupam na British Hair Awards.
Samo iskustvo zna koliko mladost može biti samouverena.
Modeli plavuše.
Najveći utisak među polaznicima ostavlja proseda plavuša.
Tehnički rečeno , idealnu blond nijansu dobili smo dekolorisanjem. To je bio jedini način da njene prirodne i sede vlasi dovedemo na isti nivo.
Revucija.Oduševljenje. Otkrismo toplu vodu u 21. veku.
A ona , ona je uživala dva sata u ulozi zvezde , zaboravivši na kratko na dnevno breme majke, žene službenice.
Još deset godina kasnije.
Iskusno spremam modela za nastup.
Volim kad su mi modeli devojke čiju kosu znam po rođenju.
Kao da ste dobil , ne belo platno , već lično pripreman t.
Znam je još kao dete.
A, deca , deca ne zaboravljaju , ali opraštaju.
Tako je i ona meni oprostila izvršenje onog kaznenog šišanje , po nalogu roditelja od pre nekoliko godina.
Nije srce kamen , plakale smo tada i ona i ja.
Mislila sam nikada je više videti neću
Ali eto , baš sutra mi njena sestra zakazana u prvom terminu za „dobro jutro“.
To je ona “ Miss loknica“ s početka priče sada student američkogičkogniverziteta , odbojkašica.
Pitaću je da mi ponovo bude model.
P.S.
Njihova mama nije više plavuša , sada ponosno nosi svoje sede i svoje godine.
A mi,mi smo ona nit ili dlaka koja ih vezuje , i kad padaju i kada likuju.
Suze i jedinice pretvaramo u osmehe i medalje.


